Kad topovi govore, muze šute, kaže uzrečica. Tako se nisu čule sopele ni tambure u 2. svjetskom ratu. No ubrzo po završetku rata, već negdje 1948. god., ponovo je pokrenut rad tamburaškoga zbora. Zbor je vodio Fran Blažić, a potom i maestro Jambrešić. Radilo se ozbiljno i, kako pripovijeda Atilio Mihić, u prvo vrijeme učilo se teoriju; note i čitanje nota. Tambure nisu ni vidjeli! Zbor je uz kraće prekide u radu djelovao, po pričanju Dušana Štefana, do 1965. godine, a kako kaže, još je uvijek na plesovima svirao sastav Morlena.
Dušan Štefan, Dušan z Brda kako ga Drenovčani zovu, prepoznao je svih na obje slike:
Redom sa lijeva na desno: Mario Mihić, Milivoj Črnjar, Livio Benčan, Kamilo Štefan, Dušan Štefan, Milutin Frlan, i Makso Pilepić.
Od gornjeg reda prema dolje: Vinko Brnelić, Đino Benčan, Milutin Frlan, Makso Pilepić, Kamilo Štefan, Mario Mihić, Livio Benčan, Dušan Štefan, Fran Blažić (zborovođa), Vjenceslav Blažić, Vitomir Štefan. Sjede: Atilio Mihić, Mario Benčan, Miroslav Brnelić i Boris Štefan.
Vrijedno je spomenuti proslavu 50. godišnjice osnivanja Pučke čitaonice Drenova, 1958. godine, kada su se u društvenom domu na Lokvi ponovo sastali i zatamburali stari članovi Drenovčana.
Miljenko Štefan, Drenovčan koji se cijeli život bavio glazbom i svirao u mnogim orkestrima (uz ostalo i u velikom plesnom orkestru Zvuk s Kvarnera tada najvećem u Rijeci takve vrste), pričao mi je kako su Drenovčani u drugoj polovici 50-ih osnovali muzički sastav Odion jazz u kojem su svirali: Miljenko Štefan, Milutin Frlan, Makso Tomašić, Benčo Grohovac, Vitomir Štefan i Makso Pilepić. Vodio ih je i pisao aranžmane najprije Otelo Zrelc, sin poznatog kompozitora Celestea Zrelca, a potom i Marino Šestan, violinist iz Zameta, koji im je, kako priča Miljenko, iz Italije nabavljao note najnovijih skladbi.
U gore spomenutom orkestru Zvuk s Kvarnera svirali su i Drenovčani Robert Štefan, Sanjin Božić, Đani Lenac, Igor Grbac i Darko Črnjar.
