U godinama iza Prvoga svjetskog rata sve je veći utjecaj glazbe iz unutrašnjosti. Pjevaju se starogradske pjesme i pleše uz orkestar, što sve više potiskuje starinski kanat i ples uz sopele i meh. Ivo Jardas piše ovako:
Nekada su najraji tancali, kad su sopeli sople ale pak meh. Tancali su pojku, vajser, mažurku, šotiš i “hrvacki”. Od seh tanac najlepči j’ bil “hrvacki”. Stari judi nisu ni oteli tancat drugi tanac lego “hrvacki”…Sad ni čut va tanceh ni meha ni sopel.
Sad se pleše i pjeva uz orkestar, najčešće uz harmoniku trijestinku, bajs i bubanj. U svijetu je dvadesetih godina prošloga stoljeća sve više popularan jazz.
Drenovčani nisu mnogo zaostajali za novitetima pa su tako 1927. godine osnovali plesni orkestar Jazzband koji je svirao na plesovima, ali nije bio dugog vijeka. Negdje iza 1932. god. osnovan je još jedan plesni orkestar, pod imenom Morlena koji je prerastao u izvrstan sastav i djelovao sve do početka Drugoga svjetskog rata. Bilo je pokušaja da se osnuje limena glazba i pjevački zbor, ali su te inicijative propadale ili bile kratkoga vijeka.
Duh vremena možete u filmu iz tog vremena – prvom zvučnom filmu – The Jazz Singer!
